TOP 10 okusa Gruzije koje ne smijete propustiti za vrijeme posjeta ovoj jedinstvenoj zemlji

Kada stignete u Tbilisi, prvo što ćete dobiti, uz pečat u Vašoj putovnici, je boca vina. Gruzija je zemlja vina, a njihov način izrade vina zaštićen je UNESCO-om. Gotovo da nema obitelji koja u svom kućanstvu nema po koju bocu domaćeg vina koje je najprikladnija dobrodošlica za svakoga tko se nađe u njihovom domu. Ova planinska zemlja smještena na razmeđu Europe i Azije, poznata je po svom nevjerojatnom gostoprimstvu, ovdje se gosti za večerom slave kao “Božji darovi”, a tradicionalne gozbe zvane supra odvijaju se u biblijskim razmjerima, ponekad trajući danima. 

1. Khachapuri
Khachapuri je popularno gruzijsko jelo koje se često opisuje kao kruh punjen sirom. Khachapuri dolazi u različitim oblicima, ali najpoznatiji je oblik “Adjaruli”, koji ima oblik čamca s punjenjem od sira u sredini, a na vrhu se često nalaze komadići maslaca i jaje. Tradicionalno, punjenje se sastoji od mješavine različitih vrsta sira, najčešće sulguni, koji se topi i stvara bogatu, kremastu teksturu. Sir se često miješa s jajima ili vrhnjem kako bi se dobila dodatna krema. Tijesto se obično pravi od brašna, vode, soli i kvasca. Nakon što se tijesto diže, oblikuje se prema vrsti khachapurija koji se priprema. Peče se u specijalnim pećnicama (toné), što mu daje posebnu hrskavost. Khachapuri se obično poslužuje odmah nakon pečenja, dok je još vruće i sir se topi. Gosti ga često jedu tako da razbiju sredinu tijesta i umiješaju sir, maslac i jaje zajedno prije nego što ga pojedu. Khachapuri nije samo jelo, već i dio gruzijske kulture i tradicije. Često se poslužuje na obiteljskim okupljanjima, proslavama i posebnim prilikama. Ukratko, khachapuri je ukusno i zasitno jelo koje je omiljeno među mnogima, a njegova kombinacija tijesta i rastopljenog sira čini ga pravim kulinarskim užitkom.

2. Khinkali
Khinkali su tradicionalne gruzijske jušne dumplings (knedle) koje su jako popularne u gruzijskoj kuhinji. Povjesničari nagađaju da su khinkali, koji su nevjerojatno slični srednjoazijskim mantijama, prvi donijeli Tatari, koji su vladali područjem današnje Gruzije i Armenije veći dio 13. stoljeća. Danas se kaže da se najbolji sakhinkle (kuće khinkalija) nalaze u Pasanauriju, selu 50 milja sjeverno od Tbilisija, gdje divlje planinske biljke poput ljetne majčine dušice i ombalo mente daju punjenju poseban okus. Ako Vam hodočašće zbog khinkalija nije u planu, Khinklis Sakhli je omiljeno lokalno mjesto među mještanima u Tbilisiju. Khinkali su karakteristični po svom obliku – obično su veći od običnih knedli i imaju nabore na vrhu, koji se stvaraju prilikom zatvaranja. Tradicionalno se radi od tankog tijesta koje se puni raznim nadjevima. Najčešće se puni mješavinom mljevenog mesa (najčešće svinjetina i govedina) s dodatkom začina, kao što su crni papar, češnjak, luk i svježi zelje. U punjenje se također dodaje malo bujona (juhe), što daje sočnost i bogatstvo okusa. Tijesto se priprema od pšeničnog brašna, vode i soli. Nakon što se umijesi i odmara, tijesto se razvalja, a zatim reže na krugove. Punjenje se stavlja u sredinu kruga, a rubovi tijesta se skupljaju i čvrsto zatvaraju, stvarajući karakteristični oblik. Khinkali se obično kuhaju u kipućoj vodi dok ne isplivaju na površinu, što obično traje nekoliko minuta.Kažu da možete prosuditi dobar khinkali po tome koliko imaju nabora: tradicija nalaže da manje od 20 nabora pokazuje neiskustvo. Ali kad pladanj khinkalija posutih biberom stigne na stol, brojanje nabora nikome nije prioritet. Prvo i najvažnije, khinkali se jede prstima: napravite pandžu s prstima i zgrabite okruglicu za vrh. Zatim, zagrizite mali otvor sa strane i nagnete glavu unazad kako biste ispili juhu prije nego što zagrizete punjenje. Odbacite gornji dio, popijte gutljaj piva, uzdahnite s užitkom i ponovite postupak. Khinkali su više od samo jela; to je i društveno iskustvo. Često se poslužuju u restoranima i domaćinstvima tijekom obiteljskih okupljanja ili proslava. U gruzijskoj kulturi, khinkali su omiljeno jelo koje se često dijeli i uživa u zajedničkom druženju. 

3. Mtsvadi
Mtsvadi je gruzijski naziv za meso nabodeno na ražanj i pečeno na otvorenoj vatri. Postoji mnogo varijacija ovog jela u regiji, ali za razliku od Turaka i Armenaca, gruzijski kuhari su puristi i izbjegavaju složene marinade i začine, preferirajući obilne količine soli. Ovdje se najčešće koriste govedina ili janjetina, izrezane na komade i nanižene na ražanj, sami ili s naizmjeničnim kriškama povrća. Ali, da budemo jasni—mtsvadi nikada nisu bezukusni, pogotovo kada su posluženi s tkemali, kiselim umakom od šljiva koji Gruzijci sipaju na sve, od krumpira do kruha i pržene piletine.

4. Lobio
Tko bi rekao da crveni grah ima toliko neiskorištenog potencijala? Lobio je tradicionalno gruzijsko jelo koje se temelji na grahu, a poznato je po svom bogatom okusu i jednostavnoj pripremi. Uz grah se dodaju luk, češnjak, svježi korijander, ocat, maslinovo ulje i začini poput crvene paprike i komorača, no ovisno o regiji i osobnim preferencijama u nekim receptima može se dodavati i meso, dok drugi zadržavaju vegetarijansku verziju. U različitim dijelovima Gruzije, lobio se može poslužiti s različitim začinima ili biljem, što ga čini svestranim jelom.. Lobio je obično gust, s kremastom teksturom, koja se postiže gnječenjem kuhanog graha. Okusi su bogati i kompleksni s naglaskom na aromatične začine i svježe bilje. Vjerni pratitelj lobija je mchadi, pečeni kukuruzni hljeb čija je funkcija samo sporedna. Podsjeća na južnjački kukuruzni hljeb svojom mrvljivom teksturom, bijelom bojom i odsustvom šećera, i jedan je od rijetkih gruzijskih hljebova koji se ne pravi u toné. Ako ste u Gruziji, naručite i poslužite lobio uz turšiju: mala porcija ukiseljenih zelenih rajčica i bijelog luka potpuno preobražava zdjelu graha. Lobio ima značajnu ulogu u gruzijskoj kulturi, često se priprema za obiteljske proslave i posebne prigode. Ukratko, lobio je ukusno i hranjivo jelo koje predstavlja srž gruzijske kuhinje, nudeći spoj jednostavnosti, okusa i tradicije.

5. Pkhali
U zemlji gdje je meso povijesno bilo rezervirano za posebne prilike, nije čudo da složena vegetarijanska jela i dalje zauzimaju središnje mjesto u gruzijskoj kuhinji. Pkhali, obitelj salata koje bi se bolje opisale kao povrtne paštete, prave se od bilo kojeg dostupnog povrća (cikla, mrkva i špinat su uobičajeni) i poslužuju na kruhu. Postupak je jednostavan: Samo skuhajte odabrano povrće, pasirajte ga, i dodajte limunov sok, nasjeckani češnjak i šaku korijandera i mljevenih oraha. Gruzijski kuhari često prave nekoliko vrsta pkhali, poslužujući ih jednu pored druge, a vrhove posipaju sjemenkama nara.

6. Kharcho
Kharcho je gruzijska utješna hrana u svom najboljem izdanju, a postala je toliko popularna u regiji da su je Rusi uključili u svoj zimski jelovnik. Jantarne boje i mirisa češnjaka, khmeli suneli (gruzijska mješavina začina) i korijandera, kharcho započinje s piletinom ili govedinom, koje se začine i poprže prije nego što se stave u umak obogaćen orasima i pojačan komadićima kiselog tklapija. Nakon nekoliko sati, kada se meso prožme začinima i počne otpadati s kostiju, kharcho se ulijeva u zdjele i poslužuje uz košare žvakaćeg shoti kruha, savršenog za upijanje ostataka soka.

7. Churchkhela
Možda najupadljivija gruzijska hrana od svih, churchkhela su kvrgavi, šareni slatkiši koji vise u izlozima trgovina, a turisti ih često zamjenjuju za kobasice. Priprema churchkhele zahtijeva strpljenje i praksu: koncentrirani sok od grožđa (koji ostaje nakon godišnje berbe vina) mora se više puta prelijevati preko niti oraha. Svaki sloj se ostavlja da se osuši dok orahe ne obavije žvakaća, voštana vanjska strana. Churchkhele su bogate proteinima i šećerom, a čak su išle u rat zajedno s gruzijskom vojskom, koja se na njih oslanjala kao na dugotrajan izvor energije. Danas se churchkhele češće poslužuju kod kuće uz kavu, ali imam osjećaj da će uskoro krasiti američke tanjure sa sirom.

8. Tklapi
Nalik na podmetač — ravni, šareni, ovaj neobični gruzijski specijalitet zapravo je najprimitivnija verzija voćne rolade: pasirano voće, tanko razmazano po listu i sušeno na suncu na konopcu za sušenje rublja. Postoji mnogo vrsta tklapija; slatke verzije, poput onih od smokava ili marelica, čine izvrstan međuobrok, dok su kisele verzije, intenzivne s kiselim višnjama i divljim šljivama, najbolje korištene kao kiseli dodaci juhama i varivima. Da biste pronašli najbolji tklapi, stanite kod bilo koje od klimavih koliba uz cestu izvan grada. Iako mještani možda ne govore engleski, možete biti sigurni da dobivate ručno izrađen proizvod.

9. Lobiani
Preko puta Muzeja povijesti u Tbilisiju, neoznačene stepenice koje vode pod zemlju vrve od prometa. Slijedite gomilu i naići ćete na jednu od najstarijih pekarnica u gradu, gdje se svjež lobiani, hrskave pogače s nadjevom od graha, pečene na drva, prodaju vjernim kupcima dan za danom, godinama. Što je tako zavodljivo kod graha i kruha? Prije svega, lobiani je obrok u ruci koji košta manje od dolara. No, osim praktičnosti, ova skromna pogača je simfonija tekstura i okusa. Kad zagrizete u rub, ona se lomi i listi poput pariškog kroasana, otkrivajući masnu unutrašnjost od začinjenog, slaninom mirisnog graha. Dajte mi pivo u drugu ruku, i ne mogu zamisliti bolju hranu za piknike ili navijačke zabave.

10. Ajapsandali
Među mnogim verzijama ratatouillea koje se poslužuju širom Europe i Bliskog istoka, ističe se zapadnogruzijski ajapsandali. Prvo, on je neizvinjivo pikantan, s češnjakom i adjikom u središnjoj ulozi. A za razliku od svojih mediteranskih rođaka, u kojima se povrće previše često pretvara u kašu, ajapsandali je pečena mješavina čvrstog patlidžana i hrskavih paprika, lagano povezano u zadnji čas sa svježim pireom od rajčice i oživljeno prstohvatom nasjeckanog korijandera. Iako se obično poslužuje u posljednjim mjesecima ljeta, kada su rajčice i patlidžani u izobilju, ajapsandali je zbog svojih zagrijavajućih i pročišćavajućih svojstava idealno zimsko jelo.

Za desert? Ne zaboravite na čašu narandžastog vina.